Drugi o mojim fotografijama

…Vi ste iz Čakovca, fotografija je varaždinska (blizu). Kompozicija fotografije je odlična. Zračna i linearna perspektiva dijeli fotografiju, s pojedinim detaljima na slici, u više planova….osjeti se ta ‘dubina’. Bicikl u prvom planu simbolizira naviku Varaždinaca kako često koriste ovo ‘prometalo’…zdravo i efikasno 🙂 ….zavoj puta (ceste) ‘vodi’ pogled prema ključnoj točki interesa, osobi koja se ističe na svijetloj pozadini, ne ‘stapa se’, i ujedno se nalazi vrlo blizu ‘zlatnog reza’, tj. na prvoj trećini dijagonale od dole desno, prema gore lijevo. Gotovo već otopljeni snijeg pridonosi tako često korištenom izrazu…. “atmosferi fotografije”.  Dva prozora s desne strane ‘zatvaraju’ sliku. Uhh, ovo je bilo stvarno na brzinu, možda i s tipfelerima. Volim analizirati fotografije i da sam imao više vremena dobili bi opservaciju na karticu teksta. Hvala na pruženoj šansi, a i kocka će reći svoje. Lp…T. (Tomislav Hajek, Zagreb, 2017.)


Iako su mi generalno najdraže tvoje crno-bijele dokumentarne, ulične, sklopljene u kompozicije po uzoru na majstore iz prve polovice XX. stoljeća, ova kolor-kompozicija poprilično netipična za tebe privukla je u ovom trenutku najviše moje pažnje. Privlači me najviše zbog autentičnosti prizora i prirodnosti boja. Boje su mi genijalne na njoj. Zelena ove konveksne boce s oštrim refleksijama (kao u flamanskom slikarstvu), zatim crvena i plave metalnih lončića, pa ova vesela zemljana zida i topla oker koja je okupala prostor iznutra, raspršena što od zida, što od drvenoga stropa i sve zaokruženo onom ružičastom u dubini. Prekrasno. Da se matematički postavljao prizor, ne bi se mogao izračunati točnije od formule koju si mi ponudio kad si zapazio prizor. Sve je skladno, sve me zove u to domaćinstvo, jednostavno i skromno, a opet nekako najbogatije i najraskošnije na svijetu. Tu hoću piti najbolje domaće vino, tu hoću svoje nepce obilno počastiti istarskom maneštrom. Tu bih s guštom za drage prijatelje u miru i spokoju pripremao jednostavna domaća jela. Slika me vraća u djetinjstvo. Iako nije istarsko, iako nije tako rustikalno, ono je ipak bilo obilježeno tom atmosferom koju si uhvatio u tom kadru. BTW, tu fotografiju moraš prijaviti za našu godišnju klupsku izložbu 🙂 (Davor Žerjav, Čakovec, 2017.)


 

Savršena suprotnost crno bijelog svijeta ispunjena ljubavlju, zajedništvom  u najširem smislu riječi te instinktivno povezujući  i  razdvajajući  labudove pravi savršenu romansu i istinsku distancu od trivijalnosti. (Davorka Trbojević, Zagreb, 2017.)

 


 
 “Netko te jednom volio,
netko je jednom bolio,
i da se vratiš molio.
Netko tko nije ti odolio,
netko da odeš zabunom ti dozvolio.” (Luka Trojnar, Nedelišće, 2017.)

Zoran Kolarić: Točno u podne
Zoran Kolarić, slijedeći svoj unutarnji kompas, profilirao se kao fotograf ulice. Tako je zasigurno i najbolje, i za njega i za nas. Vizualno ga je izgradila povijest fotografije 20. stoljeća, pogotovo onaj dio iz prve polovice toga zlatnoga doba. Iz fotografije „Točno u podne” iščitavamo niz vrlo jasnih i konkretnih vizualnih znakova koje je autor upio iz slikovnoga opusa velikana poput Bressona, Kertésza, Atgeta i njima sličnih. Mene stilski neodoljivo podsjeća upravo na Bressona. Kamena arhitektura, oštro svjetlo, igra sjena, motiv bicikla i zaustavljanja pokreta u odlučujućem trenutku (le moment décisif). Crno-bijela konverzija potrebna je za vraćanje u to doba crno-bijele fotografije, iz melankoličnih i praktično-vizualnih razloga. Crno-bijelo naglašava oblik, formu, teksturu, naglašava geometričnost fotografije koju je toliko volio i sam Bresson. Kako li samo oštra produljena bačena sjena pridonosi šarmu slike kad su svi kompozicijski elementi u ravnoteži! Krov i zvonik crkvice, bicikl (pogotovo kotači) bacaju sjene koje vizualno dovršavaju prizor inače posve svakodnevan. Ovako zaustavljen i zabilježen, on je neponovljiv, jer sve su sjene ispunile svojom tamnom smirenošću upravo ona mjesta koja mi kao promatrači želimo vidjeti ispunjenima. Bresson kaže da se u fotografiji glava, srce i oko moraju postaviti u istu liniju promatranja i da smo tek onda spremni na fotografiranje. Kolarić, kao odličan poznavatelj fotografije, zna zašto je odabrao Bressona za svoga mentora. (Davor Žerjav, iz knjige ‘Promišljati fotografski’, 2019.)